Rasadnik CULJAK
BLOG
Voce i povrce
Zdravi i ukusni obroci za sve prilike
Značaj kokosa i njegovih prerađevina
Pripremite vaš vrt za proljeće
Kupus nudi obilje hranjivih tvari
Voćke u proljeće bolje cvjetaju
Zemljište mora biti bogato hranjivim elementima
Prednost dati jesenjoj sadnji
Zašto investirati u voćarstvo i kako donijeti prave odluke?
Bogatstvo kiselog kupusa
Proizvodnja povrća u zaštićenim prostorima
Temperatura zemljišta bitna za prezimljavanje
Bogastvo citrusa i ukrasnog bilja u „Rasadniku Čuljak“ - Čapljina
U 2016. porast proizvodnje kukuruza, soje, krompira, graha u FBiH
Vogošćanski poljoprivrednici nižu nove uspjehe
Zdrava ishrana
Koliko su jaja zapravo zdrava?
Propolis i imunološki sistem
Najzdraviji orašasti plod
Kako da ispečete savršeno kestenje u rerni i to bez imalo muke
Zimska ishrana ne mora biti monotona: Uživajte u omiljenim ukusima i dobroj liniji
Danas je Svjetski dan vitamina D!
Aditivi ZA ILI PROTIV
TANJIR POD STALNOM KONTROLOM
Domace zivotinje
Nekontrolisano kretanje životinja -
Seoski turizam
Turistička destinacija koju treba vidjeti i doživjeti
Šta je potrebno za razvoj seoskog turizma i agroturizma u BiH
Kulinarstvo
Deset u pola
Ekonomija
Pretpristupni status na putu ka EU integracijama
Paulovnija (Paulownia)
Subvencije i poticaji
Jesu li agro banke rješenje?
Kampanju podržali poljoprivrednici, upućeno pismo poslanicima
Dedić: Poljoprivrednicima pružiti veću podršku u budžetu za 2017. godinu
OK certificirani animalni proizvodi iz BiH od sada i na tržištu EU
Ozvaničena saradnja Obrtničke komore FBiH i Udruženja poljoprivrednika
Mediji
Selo je bolje od grada
Ribnjak iz dječačkog sna
“Organske subote” u Banjaluci i Sarajevu
Ljubav prema voćnjaku vratila ih u zavičaj
Zašto investirati u voćarstvo i kako donijeti prave odluke?
Uložili trud i znanje, nagrađeni uspjehom
Otvoren trodnevni sajam "Bosanska tržnica-dobri domaćin meda i ljekobilja"
Brazda za proljećnu sjetvu
Velike perspektive za domaće proizvođače
Zašto mljekarstvo usporava korak?
Snijeg čuva usjeve
Kako početi sa gajenjem ribe
Derviševići sagradili kuću od proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda
Izvučeni dobitnici nagradne igre “Sezona Farmofit darivanja”
Zdravlje i prirodna medicina
Kožne bolesti
Blagotvorni napitak – čaj
Ljekovito bilje
Organske biljke Pro Reha
Bijeli sljez (Althaea officinalis)
Sponzorirani članci
Jukan Eko Hrana učestvuje na sajmu na Dobrinji
Zanimljivosti
Mirisni pandan-sredstvo za mamljenje mladića
Kakaovac – doping ili ljubavni napitak
Paulovnija
Agro priče
Može i bez pesticida
Kada zapjeva, njegovi konji se razvesele
Proizveo 60 vagona krompira
Drvene košnice postižu ogroman uspjeh
I hercegovačka vina među šampionima
Kako je božanstvo postalo Rožanstvo...
Košarku zamijenio uzgojem borovnica

AUTORI
Farmer (20)

Zašto investirati u voćarstvo i kako donijeti prave odluke?

Kada se odlučimo za proizvodnju voća, potrebno je donijeti niz odluka u pravcu ostvarenja cilja. Prva i osnovna odluka je sljedeća: treba proizvoditi ono što se može plasirati na tržište i pri tome ostvariti zadovoljavajući ili bolji rezultat u finansijskom pogledu

Novembar je mjesec u kojem se sadi voće. Iako većina naših poljoprivrednih proizvođača sadnju obavlja u proljeće, bilo zbog kasne odluke, nedostatka vremena ili prestupne godine kao što je ova, idealno vrijeme za sadnju voćaka je u jesen. Stručnjaci će već objasniti zašto je to tako. Međutim, u bilo kojem poslu, na početku je bitna odluka, odnosno odabiranje jednog smjera djelovanja između više alternativa. Svjedoci smo situacije u domaćem voćarstvu koja govori da su mnoge velike plantaže, ali i manji voćnjaci, zasnovani na osnovu brzih odluka, koje nisu imale čvrsto uporište bazirano na analizama svih aspekata posmatrane proizvodnje. Nažalost, domaća voćarska proizvodnja se ne može pohvaliti rezultatima kakve ostvaruju razvijene voćarske zemlje. Međutim, pogrešna odluka na početku investiranja u velikoj mjeri uzrokuje stanje kakvo jeste. Da li onda, na osnovu prethodne konstatacije, treba ulagati u voćarsku proizvodnju? Iako se čini kao jednostavno, ovo pitanje je veoma teško i zahtijeva odgovoran i kompleksan odgovor od strane više stručnjaka. Za početak, osvrnućemo se na osnovne uslove za razvijanje voćarske proizvodnje u Bosni i Hercegovini, odnosno na prirodne uslove za gajenje voća.

Zašto voćarstvo?

Klimatski, zemljišni i svi drugi prirodni uslovi za gajenje voća u Bosni i Hercegovini su veoma povoljni. Postoje mišljenja istaknutih stručnjaka iz oblasti voćarstva da su pojedini proizvođački regioni u BiH (kao što je Potkozarje) među prvih pet „top destinacija“ u Evropi za intenzivno gajenje voća. Tome u prilog ide i konstatacija pomenutih stručnjaka da je nivo ukupne intenzivne poljoprivredne proizvodnje u BiH još poprilično nerazvijen, što se sa aspekta ekoloških uslova posmatra kao prednost, jer ne treba zaboraviti kakve „tragove“ intenzivna poljoprivreda ostavlja u prirodnoj sredini. Daljom specijalizacijom dolazimo do dileme u koju granu poljoprivrede investirati. Na početku treba reći da su sve grane poljoprivrede jednako bitne, te da u svakom sistemu sve grane poljoprivrede treba da imaju svoje mjesto i značaj u ukupnom agrarnom sektoru. BiH je zemlja u kojoj postoje idealni uslovi za sve vidove poljoprivredne proizvodnje koji su ostvarivi u uslovima kontinentalne klime. Zašto onda investirati baš u voćarstvo? Potrebno je istaći da se na svakom poljoprivrednom zemljištu ne može efikasno organizovati svaka poljoprivredna proizvodnja. Neko je jednom davno rekao da su brda za voće, a ravnice za žitnice. Ima u ovoj narodnoj mudrosti dosta istine i ne treba je posebno obrazlagati. Ako pak ovu situaciju posmatramo sa aspekta tržišta (za koje će se u nastavku ispostaviti da je najbitiniji faktor u ukupnom odlučivanju), možemo reći da je voće izuzetno tržišna roba. U BiH, te zemljama okruženja, postoji izražena kultura upotrebe voća i njegovih prerađevina u svakodnevnoj ishrani. Potrošnja, dakle nije upitna, a uz nju ni kupovina. Sa ekonomskog aspekta, postoje jasne i precizne analize koje kažu da je voćarstvo izuzetno ekonomična proizvodnja, u kojoj je povrat investicije veoma brz. Takođe, ne treba zaboraviti da se u voćarstvu na relativno malim parcelama (koje, na primjer, ratarskoj proizvodnji nisu interesantne) može organizovati ekonomski veoma značajna proizvodnja. Na kraju, napredak i primjena nauke u voćarstvu je veoma izražena, te se posmatrano sa ovog aspekta jedino proizvodnja povrća u biljnoj proizvodnji može posmatrati kao respektabilan „konkurent“ voćarstvu, ali o tome više u nekim drugim prilozima.

Misliti o tržištu

Kada smo se odlučili za proizvodnju voća, potrebno je donijeti niz odluka u pravcu ostvarenja postavljenog cilja. Sasvim sigurno se može reći da na odluku kojom poljoprivrednom granom se baviti otpada tek 10 odsto značaja, dok je ostalih 90 odsto rezervisano za odluke do uspostavljanja proizvodnje i njenog plasmana na tržište. U praksi se veoma često dešava da ovi procenti zamijene mjesta, pa imamo situaciju da potencijalni preduzetnik godinama razmišlja na koji način da iskoristi sredstva koja ima na raspolaganju za investiranje, a onda preko noći krene u implementaciju ideje za koju je „čuo da donosi brzu zaradu preko noći“. To na kraju rezultira neracionalnim trošenjem sredstava, upropaštavanjem zemljišta, nepravilnim i neefikasnim pokretanjem proizvodnje i na kraju sa malim količinama proizvoda niskog kvaliteta, koje snižavaju već ionako nisku ocjenu koju domaće voćarstvo ima. Takvi preduzetnici se lako prepoznaju, jer u obrazlaganju svog neuspjeha i masovnog iskrčivanja zasada koriste termin „nema računa“. Prva i osnovna odluka je dakle sljedeća: proizvoditi ono što se može plasirati na tržište i pri tome ostvariti zadovoljavajući ili bolji rezultat u finansijskom pogledu. Nažalost, u uslovima bosanskohercegovačke poljoprivrede, o tržištu se razmišlja tek na kraju, kada imamo gotov proizvod spreman za plasman. Praksa je da se o tržištu ne govori sve dok se u skladišne kapacitete može smjestiti i posljednji kilogram voća. Kada se vrata hladnjače zatvore, počinju problemi prodaje. Nakupci su tada u poziciji da kupuju kvalitetno voće po niskoj cijeni, jer su ponuda i izbor veliki, a očaj proizvođača ogroman. Ovaj problem se može prevazići samo pravovremenim i kontinuiranim istraživanjem tržišta. Prva tržišna odluka svakog proizvođača treba da bude jasna i prije zasnivanja voćnjaka, a svaka druga najkasnije na početku svake proizvodne sezone.

Kvalitet na prvom mjestu

Druga odluka svakog preduzetnika u voćarstvu treba da bude: „Hoću da proizvodim kvalitet, a ne smeće!“ Jedna stara poslovica kaže da svaka roba ima svog kupca, što je u suštini i tačno, međutim, u vrijeme kada je ta poslovica nastala nije postojao termin intenzivna proizvodnja. Posljednjih godina svjedoci smo pojava da mnogi proizvođači, ali i stručnjaci, za loše rezultate u proizvodnji i plasmanu voća okrivljuju neadekvatnu sortnu strukturu u zasadima i ukupnoj ponudi bh. voća. Istovremeno, imamo primjere proizvođača koji proizvode sortu ajdared (koje prema procjeni stručnjaka u domaćim zasadima ima preko 40 odsto), koja je vrhunskog kvaliteta i koja se kao takva plasira bez većih poteškoća. Istina, ova sorta ne može ostvariti visoku cijenu po kilogramu, ali u situaciji kada imate 60 i više tona ove sorte po jednom hektaru, pri čemu je udio prve klase veći od 80 odsto, možete prodavati svoju jabuku i po niskim cijenama i ostvariti sasvim solidnu pozitivnu finansijsku razliku u proizvodnji.

Kontinuirano učenje

Kontinuirano učenje o proizvodnji i konsultovanje struke i nauke je po značaju treća odluka. Naš poljoprivredni proizvođač često za sebe smatra da je veoma stručan u proizvodnji kojom se bavi. Sa druge strane, imamo agronome koji sjede u kancelarijama za računarima i koji SMS dojavama vode proizvodnju svojih klijenata. U voćarski razvijenim zemljama, praksa je ipak drugačija. Proizvođači voća su veoma često i sami obrazovani u domenu poljoprivredne nauke, ili ukoliko nisu značajno vrijeme i trud ulažu u svoju edukaciju na ovom polju. Stručni konsultant, odnosno savjetodavac je stalno na raspolaganju proizvođaču i u mnogim situacijama njegov je zadatak samo da potvrdi ili opovrgne zapažanja i zaključke samog proizvođača. Pored toga, uloga savjetodavca je i da donese tačan sud o proizvođaču nepoznatoj situaciji i na osnovu raspoloživih simptoma i cjelokupne poljoprivredne nauke koja mu stoji na raspolaganju, proizvođaču obezbijedi tačan nalog za djelovanje i efikasno otklanjanje bilo koje prijetnje prinosu i kvalitetu voća. U ovakvim primjerima savjetodavci primaju adekvatne nadoknade za kvalitet voća koji obezbijede proizvođaču. Sa druge strane, u BiH postoje brojne velike plantaže u kojima se riječ nauke ne čuje ili ne poštuje u potpunosti. Često je na djelu praksa „udri kad i čime stigneš, obavezno duplo“ (posmatrano sa aspekta upotrebe hemijskih sredstava u voćnjacima)! Učenje je dakle, jedna od cjeloživotnih aktivnosti. Potrebno je stvoriti uslove da proizvođač uči od savjetodavca, ali i savjetodavac od proizvođača.

Jasan plan djelovanja

Četvrta, veoma bitna odluka u voćarstvu odnosi se na postojanja jasno formulisanog plana djelovanja. Da bi se pokrenula i održavala efikasna proizvodnja voća, potrebno je pored odluke o njenom pokretanju na samom početku definisati i jasno formulisati plan implementacije u proizvodnji. Ovaj plan treba da ima dva dijela: stručni i finansijski. Stručni dio treba da sadrži sve bitne preporuke u proizvodnji kojih se treba pridržavati. Pri tome, plan ne treba posmatrati kao dokument koji je napisan i završen, već kao promjenjiv dokument u kojem će se pored opštih preporuka voditi i evidencija o svim zapažanjima i promjenama u proizvodnji. Kada je u pitanju finansijski plan, treba ga voditi prije svega zbog kontrole troškova i evidencije poslovnih rezultata, kako bi u svakom momentu proizvođač imao uvida u ekonomičnost svog poslovanja i bio sposoban donijeti efikasne odluke. U praksi, ovakvi planovi se ne prave. Bitno je samo da određena količina novca dolazi, a druga odlazi.

Biti jedinstven

Na kraju, ostaje odluka koja je po svojoj specijalizaciji najpreciznija: kojom vrstom voćarske proizvodnje se baviti? Ovo pitanje je veoma kompleksno i traži nekoliko odgovora. Istovremeno, ono traži veliku odgovornost od onoga ko na njega odgovara. Ovdje je potrebno donijeti odluke o vrsti voća, sortama, načinu proizvodnje (konvencionalna, integralna, organska), sistemima gajenja, organizovanju proizvodnje i sl. Neminovno je da tržište voća, ali i hrane uopšte, već sada veoma jasno ukazuje na trendove koji polako preuzimaju primat nad konvencionalnom proizvodnjom i koji podrazumijevaju neke „zdravije“ prakse i rješenja. Zajednički odgovor na ovo pitanje i sva njegova potpitanja je sljedeći: potrebno je u osmišljavanju i implementaciji vlastite preduzetničke ideje biti što je moguće više jedinstven.

Agro Planeta

Svi tekstovi

DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana