Rasadnik CULJAK
BLOG
Voce i povrce
Zdravi i ukusni obroci za sve prilike
Značaj kokosa i njegovih prerađevina
Pripremite vaš vrt za proljeće
Kupus nudi obilje hranjivih tvari
Voćke u proljeće bolje cvjetaju
Zemljište mora biti bogato hranjivim elementima
Prednost dati jesenjoj sadnji
Zašto investirati u voćarstvo i kako donijeti prave odluke?
Bogatstvo kiselog kupusa
Proizvodnja povrća u zaštićenim prostorima
Temperatura zemljišta bitna za prezimljavanje
Bogastvo citrusa i ukrasnog bilja u „Rasadniku Čuljak“ - Čapljina
U 2016. porast proizvodnje kukuruza, soje, krompira, graha u FBiH
Vogošćanski poljoprivrednici nižu nove uspjehe
Zdrava ishrana
Koliko su jaja zapravo zdrava?
Propolis i imunološki sistem
Najzdraviji orašasti plod
Kako da ispečete savršeno kestenje u rerni i to bez imalo muke
Zimska ishrana ne mora biti monotona: Uživajte u omiljenim ukusima i dobroj liniji
Danas je Svjetski dan vitamina D!
Aditivi ZA ILI PROTIV
TANJIR POD STALNOM KONTROLOM
Domace zivotinje
Nekontrolisano kretanje životinja -
Seoski turizam
Turistička destinacija koju treba vidjeti i doživjeti
Šta je potrebno za razvoj seoskog turizma i agroturizma u BiH
Kulinarstvo
Deset u pola
Ekonomija
Pretpristupni status na putu ka EU integracijama
Paulovnija (Paulownia)
Subvencije i poticaji
Jesu li agro banke rješenje?
Kampanju podržali poljoprivrednici, upućeno pismo poslanicima
Dedić: Poljoprivrednicima pružiti veću podršku u budžetu za 2017. godinu
OK certificirani animalni proizvodi iz BiH od sada i na tržištu EU
Ozvaničena saradnja Obrtničke komore FBiH i Udruženja poljoprivrednika
Mediji
Selo je bolje od grada
Ribnjak iz dječačkog sna
“Organske subote” u Banjaluci i Sarajevu
Ljubav prema voćnjaku vratila ih u zavičaj
Zašto investirati u voćarstvo i kako donijeti prave odluke?
Uložili trud i znanje, nagrađeni uspjehom
Otvoren trodnevni sajam "Bosanska tržnica-dobri domaćin meda i ljekobilja"
Brazda za proljećnu sjetvu
Velike perspektive za domaće proizvođače
Zašto mljekarstvo usporava korak?
Snijeg čuva usjeve
Kako početi sa gajenjem ribe
Derviševići sagradili kuću od proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda
Izvučeni dobitnici nagradne igre “Sezona Farmofit darivanja”
Zdravlje i prirodna medicina
Kožne bolesti
Blagotvorni napitak – čaj
Ljekovito bilje
Organske biljke Pro Reha
Bijeli sljez (Althaea officinalis)
Sponzorirani članci
Jukan Eko Hrana učestvuje na sajmu na Dobrinji
Zanimljivosti
Mirisni pandan-sredstvo za mamljenje mladića
Kakaovac – doping ili ljubavni napitak
Paulovnija
Agro priče
Može i bez pesticida
Kada zapjeva, njegovi konji se razvesele
Proizveo 60 vagona krompira
Drvene košnice postižu ogroman uspjeh
I hercegovačka vina među šampionima
Kako je božanstvo postalo Rožanstvo...
Košarku zamijenio uzgojem borovnica

AUTORI
Farmer (20)

Kako je božanstvo postalo Rožanstvo...

Ugledavši ljepotu ovog kraja, prvi doseljenici su rekli: „Pa ovo je pravo božanstvo!“ Tako je, kažu, selo dobilo ime. Nije ni čudo što se danas u njemu uspješno razvija ruralni turizam, a njegovi mještani se bave raznim granama privrede i poljoprivrede. I niko od njih ne želi u grad

Fotografija koja prikazuje bigrene kade Stopića pećine proglašena je najljepšom svjetskom slobodnom fotografijom zaštićenog prirodnog dobra za 2016. godinu na međunarodnom foto-konkursu Vikimedije koji se održava pod nazivom “Viki voli Zemlju”. Devet članova internacionalnog žirija biralo je najljepše od 270 fotografija koje su pobijedile u 26 zemalja svijeta. Ljepotu bigrenih kada ovjekovječio je Čedomir Žarković iz Srbije, a žiri je objasnio da pored atraktivnosti i dinamičnosti, pobjednička fotografija ima izuzetnu enciklopedijsku vrijednost. Oni koji su je posjetili, znaju da je ljepota Stopića pećine zaista istinska inspiracija za fotografe. Ipak, dugo je bila skrivena od očiju javnosti. Smještenu u dubokoj šumi, na lijevoj obali rijeke Prištavice u zlatiborskom selu Rožanstvo, posjećivali su je samo speleolozi, mještani i hrabri avanturisti. Uz pomoć baterijskih lampi oni su otkrivali njene odaje, raskošne slapove, bogati pećinski nakit i divili se prirodnom fenomenu jedinstvenih bigrenih kada ispunjenih vodom. Danas je ova pećina turistička atrakcija koju je, samo tokom ove godine, posjetilo oko 55.000 turista. Moderna osvijetljenja i mostovi koji vode do najudaljenijih kutaka, omogućavaju svakom posjetiocu potpuni ugođaj i uživanje u ovom prirodnom fenomenu. Nedaleko od pećine nalazi se i izvor mineralne vode za koju kažu da je ljekovita za oči i kožna oboljenja. Izvor je poznat i pod imenima banja Vapa i Tošina banja. Sa glavnog puta ka banji vas vodi i putokaz. Ako ga pratite, doći ćete do ljekovitog izvora, ali prave banje još nema. Tu je tek napušteni kompleks čija je gradnja započeta, i, kako kažu mještani, obustavljena smrću vlasnika. Pravi investitor još se čeka, jer banja krije neiskorišteni potencijal. Uostalom, kao i samo selo Rožanstvo, čiji se bogati kapaciteti polako počinju otkrivati. 

Domaćini koji se pamte

Selo Rožanstvo nalazi se na šumovitim obroncima Zlatibora u zapadnoj Srbiji. Pripada opštini Čajetina, a centar sela smjestio se negdje na pola puta od turističkog centra Zlatibora do Sirogojna. Centar ima sve što je potrebno za život: prodavnice, poštu, školu i naravno – kafanu. Punom parom rade mljekara, pilana, mesnica... Svakog 19. avgusta, na praznik Preobraženje, ispred škole organizuje se tradicionalni Sabor izvorne narodne pjesme „Bez izvora nema vode“ koji okuplja pjevačke grupe iz cijele Srbije. Rožanjci su poznati kao veseli i vedri ljudi, uvijek spremni na šalu i pjesmu. Na taj dan, svi mještani se okupljaju u centru, a slavlje traje do duboko u noć... A uz vijugave puteve iz centra, glavne i sporedne, na kilometar-dva jedno do drugog, raštrkala se domaćinstva. Bogat je kraj, pa mještanima u selu posla ne nedostaje: od stočarstva, zemljoradnje, izrade drvenih buradi i kačica, do turizma - svi se nečim bave. Turiste u ovaj kraj privlači njegova pitoma priroda, čist vazduh, a i ugodni domaćini poput Dragana i Gordane Melović. Ruralnim turizmom, porodica Melović počela je da se bavi 2013. godine i do danas ih je posjetilo stotine turista iz Srbije i inostranstva. - S obzirom na to da smo supruga i ja svojevremeno bili zaposleni, pa ostali bez posla, bilo je potrebno da se bavimo nekom dopunskom djelatnošću, pored poljoprivrede. Tako smo rešili da počnemo sa seoskim turizmom. U početku smo imali dve sobe, da bismo kasnije napravili još dva apartmana. Ukupno imamo trinaest ležaja i bazen. Turistima je omogućeno da iznajme i celu kuću - priča Dragan Melović. Da bi ugostio novinare, ostavlja poslove na njivi. Supruga Gordana kuva kafu i služi je u bašti pored bazena. Topli jesenji dan boravak u ovom domaćinstvu čini još ugodnijim. U početku im, kaže Dragan, nije bilo lako, ali malo po malo, dobar glas se daleko čuje, i posao je krenuo. - Te prve godine smo imali samo dva gostovanja tokom leta, ali već druge godine su turističke organizacije počele da promovišu seoski turizam. Napravljene su i brošurice na srpskom, engleskom i nemačkom jeziku o domaćinstvima koji se bave seoskim turizmom, promovisani smo i na sajmu i sve je krenulo nabolje - priča Dragan. U Melovićima su četiri generacije pod jednim krovom. Svi su uključeni u posao: u poljoprivredu i turizam. Posjeduju krave, ovce, svinje. Sve što im je potrebno, proizvode sami. Imaju i plastenik, suše meso, a prave i svoju rakiju. I njihovi gosti uživaju u domaćoj hrani. – Kod nas je pun pansion sa tri obroka 22 evra. Ali, nisu to obroci kao u restoranu, to je pravi domaćinski obrok, pa koliko ko može da pojede. Više puta služimo kafu i rakiju: koliko ko može da popije. Baš kao na selu - objašnjava kroz osmijeh domaćica Gordana. S obzirom na ponudu, nije iznenađenje da im se gosti uvijek vraćaju. Neki i više puta tokom iste godine. U prilog tome, govori i knjiga utisaka koja obiluje pohvalama. Hvale gosti svoje domaćine na raznim pismima i jezicima. Poruka je uvijek ista: iz njihovog domaćinstva odlaze punog srca sa pregršt toplih uspomena. 

Od pilane do mljekare

Samo ime sela Rožanstva vezano je za nekoliko legendi, a najpoznatija je ona koja kaže da su prvi doseljenici, ugledavši ljepotu ovog kraja rekli: „Pa ovo je pravo božanstvo!“, te je od te riječi selo dobilo ime. Rožanstvo spada u starija srednjovjekovna naselja, o čemu svjedoče i zapisi iz turskih deftera. Po jednom od najstarijih popisa iz 1476. godine, selo je imalo 22 doma. Nekoliko vijekova kasnije, 2013. godine u julu, u Rožanstvu živi 396 stanovnika u 130 domaćinstava. Jedno od njih je i domaćinstvo Mihailovića, prepoznatljivo po pilani koju posjeduju već 20 godina. Bave se proizvodnjom, prodajom građe i uslužnim rezanjem. - Građu uglavnom prodajemo na Zlatiboru, a kupci nam dolaze po preporuci. Pored pilane, bavimo se poljoprivredom, tačnije stočarstvom - objašnjava Milan Mihailović. U pilani rade porodično, ali ukoliko se steknu uslovi, planiraju proširiti proizvodnju. Mihailovići su zaljubljenici u Rožanstvo, i kako Milan napominje „odselio se nikad ne bi“. Nedaleko od Milanove pilane nalazi se i objekat posebno interesantan ljubiteljima mliječnih proizvoda. Mljekara „Biljana Krin“ porodična je firma, čiji su sir i kajmak već nadaleko poznati. Vlasnica Biljana Čelebčić ističe da im je kvalitet, a ne kvantitet na prvom mjestu. A sve je krenulo 2009. godine. - Te godine smo počeli da proizvodimo pravi zlatiborski sir i kajmak, a prije toga smo se bavili otkupom proizvoda. Imali smo svoje otkupne stanice, otkupljivali smo proizvode od individualnih proizvođača i plasirali našim veleprodajama. Onda su 2009. godine naši trgovinski lanci tražili da roba bude iz proizvodnje, a ne od individualnih proizvođača. Sada i mi možemo da stanemo iza toga da su naši proizvodi sto posto bezbjedni. Vodi se računa o higijeni koja je izuzetno bitna u proizvodnji - objašnjava Biljana. Sve sirovine uzimaju u Rožastvu, a proizvode sir, kajmak, pavlaku i flaširanu surutku. Jedan od prepoznatljivih proizvoda ove mljekare je i paprika punjena pavlakom. Najveći kupci su hoteli Zlatibora i Tare, ali i veliki trgovački lanci u Beogradu, Novom Sadu i Leskovcu. U krugu mljekare, za potencijalne kupce, napravljen je i degustacioni centar koji može da primi i seminarske grupe kapaciteta do 38 osoba. - Kad dođu kupci koji jedu naše proizvode po hotelima na Zlatiboru i traže da ih kupe, oni mogu da sjednu u naš centar, probaju proizvode i kupe ono šta im odgovara. Može i da se najavi radna grupa za održavanje seminara. Potrebno je najaviti samo dan ranije da bismo spremili slane kifle i pite, da oni uz to degustiraju naše proizvode – istakla je Biljana. U mljekari je pet zaposlenih, uključujući nju i njenu kćerku. Pomaže joj i suprug, a zaposlili su i dvoje ljudi iz Rožanstva. Na odlasku iz mljekare kupujemo sir i kajmak, a i domaćica nam poklanja neke od svojih proizvoda. Za trpezu po povratku u Bosnu, spremni su zlatiborski specijaliteti. Čini se da nam za potpunu gozbu još nešto nedostaje, pa smo odlučili da se uputimo u domaćinstvo Janković čije su kobasice, pršute, slanine i ostali mesni proizvodi poznati u ovom kraju.

Selo nudi sve za život

Radomir Janković rođen je u Rožanstvu. Ne bi se nikad preselio u grad, jer, kako kaže, selo sa malo rada nudi sve potrebno za život. - Rožanstvo je lijepo mjesto. Blizu su nam i Zlatibor i Užice i mislim da smo u prednosti u odnosu na ostala sela. Grad ti ne nudi ništa. Ovde pokušavam da se snađem, a u gradu ne bih imao mogućnost ni da pokušam - kaže Radomir. Da se snašao u svom selu, dovoljno govori podatak da danas ima dvadesetak zaposlenih radnika, dvije prodavnice i dvije roštiljnice. Proizvodi trajne i polutrajne mesne proizvode, kobasice, peke i uglavnom robu autentičnu za zlatiborski kraj. - Naše proizvode otkupljuju radnje i restorani na Zlatiboru i u Užicu. Takođe, kada neko dođe u Rožanstvo, može kod nas da navrati i kupi nešto od proizvoda - objašnjava Radomir. Jankovići su sa radom počeli 1996. godine i od tada imaju stalne mušterije. U kvalitet njihovih proizvoda uvjerili smo se i mi. Probali smo i kupili od svega pomalo, a kao i Biljana, i Radomir nam poklanja neke od svojih specijaliteta. Sada je naša zlatiborska trpeza potpuna.

Pitom kraj, dobre komšije

U rožanskom pitomom kraju komšije se uzajamno poštuju i pomažu. Dokazuje to i Milija Radibratović koji je najveći proizvođač mlijeka u selu. Posjeduje 22 grla, od toga osam muznih krava i devet junica. Ima 17 hektara svoje zemlje, a i komšije mu pozajmljuju svoja imanja za ispašu i potrebe proizvodnje. Kaže Milija: daju mu na poklon. - Mi od mleka živimo i zahvalan sam ljudima koji mi pozajmljuju svoja imanje kada mi zatreba. Uz kafu i čašicu rakije, mi se ovde sve dogovorimo - hvali ovaj domaćin svoje seljane. Pored krava, ima i nekoliko bikova u tovu. Dnevno proizvodi oko 100 litara mlijeka koje otkupljuje Mljekara Spasoje iz Bajine Bašte. - Ja sam zadovoljan postignutim. Krenuli smo sa tri krave, a danas imamo 22 grla. Naše mleko je ispravno i odlično. Planiramo i proširiti proizvodnju na najmanje 15 muznih krava - objašnjava Milija. U poslu mu pomažu žena i sin, za kojeg se nada da će nastaviti sa porodičnim poslom. O selu Rožanstvu napisano je nekoliko knjiga. Učitelj Milosav Radibratović sačuvao je svoje selo od zaborava i objavio je, kako sam kaže, „rožanjsku trilogiju“. Opisao je učitelj u tri knjige istorijat, legende i porodice Rožanstva. Nije zaboravio ni potomke rožanjskih familija koji su se rasuli po bijelome svijetu, a čije je uspijehe zabilježio u knjizi „Ponos zavičaja“. Cilj mu je bio, kako je naveo, da svi oni koji su s ponosom u njoj spomenuti ne budu zajedno samo između korica knjige, već da, koliko god je to moguće, „uspostave pokidane veze sa svojim zavičajem, korenima, poreklom i izvorištem“. I potpisnica ovih redova jedna je od njih, pa je tako knjiga rožanjskog učitelja uspjela da postane ono što je njen pisac i želio: karika u lancu koja nas sve spaja.

Agro Planeta

Svi tekstovi

DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana