e - Kako ?

Uzgoj vrganja

Stanište za vrganj su šume bukve, hrasta, jele, smrče. Prisutan je na svjetlim i vlažnim mjestima, gde ima puno trave i mahovine i pojavljuje se pojedinačno ili grupno. Međutim, stanište se lako narušava, uticajem ljudskog faktora, najviše pogrešnim sakupljanjem.

Berba vrganja se mora obaviti na pravilan način, a to  podrazumjeva  da se upotrebljava nož i da se odlažu u korpe sa šupljinama (sepete). Mlad vrganj se vadi sečenjem korjena. Onda se očisti, a mjesto sa koga se ubrao se pritiskom stopala sabije. Mlad vrganj se prepoznaje, ako, kada se kucne po klobuku, dobije zvonak zvuk, a klobuk je napet. Bez noža se gljiva vadi zaokretanjem u smjeru kazaljke na satu. Vrganj treba pregledati i ustanoviti da li je napadnut crvima i, naravno, onaj koji je napadnut se na sakuplja.

Razmnožavanje vrganja je sporama tj. iz donjeg dela klobuka ispada deo micelija iz koga će se razviti novi vrganj. Zato se očekuje da će sječenjem korjena dio tog micelija ostati u zemlji i opet dati novu biljku. Stare vrganje ne treba brati, nego ih ostaviti na staništu da istrune i iz svojih spora se ponovo razmnožava. Branjem u sepete, sakupljač omogućava širenje staništa, jer spore ispadaju na tlo i nova pečurka će se ponovo niknuti.

Do sada, robna proizvodnja vrganja na vještački način u industrijskom smislu, nije još tehnološki moguća. Međutim, uvijek ima onih koji rade na tome da gajenje vrganja bude moguće. Uzgoj vrganja za sada reguliše priroda na svojim staništima, ali ljudski faktor je onaj koji uništava potencijale samoniklog rasta.

Vrste vrganja su: proljetni (mrežasti) vrganj, ljetni (pravi) vrganj, crni (hajdenjak) vrganj i borov vrganj.

Ljekovitost vrganja je u njegovom sastavu, jer sadrži 8 esencijalnih aminokiselina, vitamine B1, B2, C i D, mineralne materije i dijetetska vlakna. Gljive, uopšteno, utiču na poboljšanje zdravlja, a istraživači su uočili da zaustavljaju razvoj tumorskih ćelija i menjaju te ćelije tako da ih organizam lakše prepoznaje kao neprijateljske i imuni sistem kreće u njihovo uništavanje. Osim toga olakšavaju podnošenje hemoterapije i zračenje i smanjuju njihove posledice.

Sušenje vrganja

Odaberu se zdrave i čvrste pečurke. Neoprane ih treba iseći nožem na tanke listiće. Ne treba pritiskati gljivu pri sječenju, jer se zgneči. Zatim se slažu na masnom papiru i stave se na sunce (pokriti gazom) ili hlad, na promajno mesto. Izrezane gljive se mogu sušiti na mrežama za sušenje tj. sitima. Najbolje je staviti odmah na sunčano mjesto ili, ako je kišovito vreme, iznad šporeta ili drugog izvora toplote. Osušene gljive se rasprostru po podu, koji je prethodno prekriven plastičnom folijom ili platnom. Tako se ostavljaju jedan dan da bi se izjednačila vlaga. Dobro osušene listiće prepoznajemo , jer pri savijanju pucaju. Kada ih provjeravamo u šaci, treba da se čuje šuštav zvuk. Dobro osušene pečurke se spremaju u PE kesice pa u kartonsku kutiju, jer ne smeju ponovo poprimiti vlagu (mijenja im se boja i kvalitet).

Kiseljenje vrganja

Prvo se dobro očiste i odvoje loši dijelovi. Narežu se na listiće ili kockice. Slanu vodu treba uzavreti i u njoj 2-3 minuta prokuhati gljive. Zatim se gljive isperu hladnom vodom i ocjede. Prosuše se na tepsiji ili platnu. Tada se priprema marinada tako što se u vodi prokuha ocatna kiselina, balsamico, šećer, so, lovorov list, biber u zrnu i luk isječen na kolutiće. Pripreme se čiste tegle, u njih se slažu ohlađeni vrganji i nakon 10 minuta koliko treba stajati marinada, zaliti gljive u tegli. U tegli ne treba ostati vazduha i moraju biti do vrha pune marinadom. Po vrhu preliti maslinovim uljem, zatvoriti i čekati 8 dana da se probaju.

Salamurenje vrganja

Smatra se najlošijim načinom za konzerviranje. Treba se pridržavati sledećih pravila:

  • Koristiti vrganje koji imaju bijelu do svijetlo žutu boju klobuka i čvrsti su.
  • Ne koristiti jako crvljive pečurke.
  • Što je moguće prije kuhati.
  • Kuhati u posudama koje su inače predviđene za kuhanje hrane.
  • Pečurke prije kuhanja trebaju biti potpuno čiste.
  • U ključalu vodu, u koju treba staviti 1% soli i 0,4% limunske kiseline, sipaju se pečurke. Kuha se obično 20 do 30 minuta. Ako je gljiva kuhana onda ima jednaku blijedo žućkastu boju. Nakon toga ide hlađenje u tekućoj vodi.
  • Pečurke (ohlađene) se sipaju u burad i zaliju presolcem jačine 25% (to je 25 kg soli u 75 litara vode). U bure od 200 litara stavlja se 150 kg pečurki. Ostatak od oko 70 litara se zalije salamurom (do iznad gljiva). Bure se zatvori poklopcem i stavi u zatamnjenu prostoriju. Ako je na suncu treba redovno dolivati salamuru, a na vrh dodati 3-4 kg soli.
  • Fermentacija mora biti lagana (oko 30 dana). Koncentracija soli u salamuri treba biti iznad 7%. Salamura može da dobije zelenkastu boju, ali gljive moraju imati prijatan miris i ukus. Po završetku fermentacije promjeniti salamuru iste koncentracije. Po potrebi dodavati presolac koncentracije soli 12-14 %. Burad treba provjetravati jer može doći do zamućenja salamure, ružnog mirisa itd.

Zamrzavanje vrganja

Svježi vrganji mogu se čuvati u ladici za povrće u frižideru do dva dana. Mali vrganji se mogu zamrzavati celi i sirovi. Zapakuju se u najlonske vrećice i čuvaju do godinu dana. Velike vrganje treba prije zamrzavanja isjeći na listiće ili komadiće. Pripremaju se za upotrebu u zamrznutom stanju.

Uzgoj šampinjona
Kako početi proizvodnju šampinjona
Kako napraviti kompost za šampinjone
Branje šampinjona
Uzgoj tartufa
Uzgoj gljive bukovače

DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana