Rasadnik CULJAK
RIJEČ STRUČNJAKA
Dr Hamdija Čivić
Dr Pakeza Drkenda
Dr Drena Gadžo
Veterinarski fakultet UNSA
Kikić Senad
Dr Muhamed Brka
Dr Sanja Oručević-Žuljević

Heljda nije nepozanata kultura u Bosni i Hercegovini.

Prema nekim historijskim izvorima ova biljka se u BiH uzgajala još u osamnaestom stoljeću na višim nadmorskim visinama. Međutim, tokom osamdesetih godina skoro je zaboravljena usljed orijentacije farmera na intenzivni uzgoj pšenice, kao i migracije stanovništva iz ruralnog u urbana područja. U tom periodu se u većoj mjeri napuštaju seoska gazdinstva. Tokom zadnje dvije dekade interes za uzgoj heljde i proizvode od heljde, posebno u pekarstvu, je porastao. Pekarski proizvodi od bijelog i drugog pšeničnog brašna se najčešće proizvode, međutim, sa jačanjem svijesti o značaju nutritivnog i zdravog životnog stila, bilježi se rastuća potreba za proizvodima koji imaju poboljšan nutritivni sastav sa mogućim preventivnim utjecajem na zdravlje. Tako heljda postaje najpopularnija i najznačajnija pseudo-žitarica u BiH i odličan izbor za obogaćivanje pekarskih i drugih prehrambenih proizvoda.
Međutim, proizvodnja i industrijska prerada još uvijek su na nezadovoljavajućem nivou uz nizak proizvodni kapacitet. U narednom periodu potrebno je učiniti više napora kako u jačanju proizvodnje, tako i u unapređenju industrijske prerade heljde, te u popularizaciji proizvoda od heljde i edukaciji stanovništva.

Tradicija gajenja heljde na područjima Bosne i Hercegovine
Malo je podataka o uzgoju heljde na prostorima Bosne i Hercegovine ali prema istorijskim spisima, u XVIII vijeku uzgajala se u skoro svim dijelovima većih nadmorskih visina (u Zapadnoj Hercegovini, Istočnoj Bosni, Sjeverozapadnoj i Centralnoj Bosni). U tadašnjem Fočanskom srezu (Istočna Bosna) obim proizvodnje heljde u periodu 1882-1886. bio 1.500 metričkih centi dok je u istom periodu obim proizvodnje pšenice iznosio 2.994, kukuruza 2.479, a raži 2.277 metričkih centi (Hadžibegović, 2004).
U XIX vijeku na prostorima Balkana vladala je glad, epidemija, migracije stanovništva, te je 1914. godine donesen Zakon o snabdijevanju stanovništva neophodnim životnim namirnicama, a kao rezultat toga zakona vršena je rekvizicija žita i krompira, među kojima je bila i heljda.

Poslije II svjetskog rata proizvodnja heljde u BiH u potpunosti prestaje, a uzrok tome je početak intenzifikacije poljoprivrede uvođenjem novog sortimenta strnih žita, u prvom redu pšenice, zatim početak primjene mineralnih đubriva, tako da dolazi do preorijentacije na proizvodnju pšenice, koja je daleko prinosnija i njeno brašno je u tom periodu bilo daleko više cijenjeno.
To je period kada dolazi i do industrijalizacije zemlje i stanovništvo brdsko-planinskih područja gdje se heljda uglavnom i proizvodila migrira u gradove i zapošljava se u fabrikama, tako da se područja u kojima se heljda najviše i uzgajala sve manje obrađuju. Što je poljoprivredna proizvodnja postajala intenzivnija – upotreba savremenog sortimenta, mineralnih đubriva i pesticida, proizvodnja heljde je lagano iščezavala.
Značajnija istraživanja heljde na području BiH poslije II Svjetskog rata nisu postojala izuzev nekoliko višegodišnjih ogleda u kojima je ispitivan tadašnji sortiment, uglavnom ruskih sorata i domaćih populacija (Bogdanović, 1980; Bogdanović, 1986).
Nakon rata u Bosni (1992-1996), dobar dio obradivog zemljišta se ne obrađuje, kako zbog velikih migracija stanovništva iz ruralnih u urbana područja, miniranosti zemljišta ali i niskog standarda farmera, da bi se mogli baviti intenzivnom biljnom proizvodnjom. Heljda kao skromna kultura, koja nema velike zahtjeve kako u pogledu zemljišta, tako ni u pogledu đubrenja i zaštite od korova, bolesti i štetočina, našla je značajno mjesto kao pogodna za osiromašenog bosanskohercegovačkog farmera (Gadžo et al.,2009).

Uzgoj heljde u BiH
Prve površine pod heljdom nakon rata u BiH su bile u bližoj okolini Sarajeva, a sjeme je doneseno iz Crne Gore. Zahvaljujući međunarodnim projektima koji su poticali organsku proizvodnju u BiH, heljda je zbog svoje pogodnosti našla značajno mjesto u ovakvom vidu proizvodnje.
Od 2010. godine FAOStat bilježi i podatke o proizvodnji heljde u Bosni i Hercegovini, koji su prikazani u tabeli 1.

Tabela 1: Površina, prinosi i proizvodnja heljde u Bosni i Hercegovini (2010-2014)

Heljda u BIH Godina proizvodnje
2010 2011 2012 2013
Površina (ha) 553 584 564 633
Prinos (t/ha) 1,47 1,58 1,18 1,54
Proizvodnja (t) 816 926 669 977

 

Od 1996. godine do danas proizvodnja heljde u BiH varira po godinama, svake godine se zasije više od 500 ha heljde a proizvođačima najveći problem predstavlja neorganizovan plasman i kao njegova posljedica nesigurne cijene. Zbog zakonskih barijera otežan je ili gotovo onemogućen izvoz u zemlje Evropske Unije i šire, a upotreba heljde i proizvoda od heljde na nacionalnom nivou još nije dovoljna da iskoristi proizvedene količine. Kao posljedica nesigurnosti plasmana i cijena neki proizvođači odustaju, dok drugi ulaze u proizvodnju što izaziva oscilatornu proizvodnju ovog usjeva.
Proizvodnja se uglavnom zasniva na sorti darja, koja je nakon rata uvezena u većim količinama i raširena u područjima proizvodnje heljde, gdje je proizvođači ili sami umnožavaju ili se nabavljaju nedovoljne količine svježeg certificiranog sjemena, te vlada konstantna nestašica na tržištu. Dijelom se koriste i ostale populacije manje-više nepoznatog porijekla i uglavnom se radi o smjesama populacija iz Srbije, Crne Gore i certificiranog uvoznog sjemenskog materija.

Novija istraživanja heljde i prehrambenih proizvoda od heljde (posljednjih 15 godina) izvode naučno obrazovne institucije, prvenstveno Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Sarajevo i Tehnološki fakultet u Tuzli. Poljoprivredno-prehrambeni fakultet u Sarajevu kroz niz održanih edukacija, poljskih ogleda, laboratorijskih ispitivanja, promovira i popularizira ovaj usjev, koji može u budućnosti imati daleko veći privredni značaj nego što je imao do sada. Ispitivanja agronomskih i kvalitativnih osobina heljde bila su tema niza diplomskih i magistarskih radova a trenutno su u izradi i dvije doktorske disertacije.
Pored obične heljde, u ispitivanjima je često i tatarska heljda koja se također promoviše i preporučuje kao vrijedna sirovina kako u prehrambenoj tako i u farmaceutskoj industriji. Zavisnost sadržaja polifenola od agroekoloških uslova proizvodnje u listovima obične i tatarske heljde ispitivana je u višegodišnjim istraživanjima ove dvije vrste na području BiH. Istraživanja su obuhvatala ispitivanje sadržaja tanina u tatarskoj heljdi, sorti darja i autohtonoj populaciji heljde sa prostora BiH, u kojoj je autohtona populacija pokazala visoke vrijednosti tanina, veći nego u sorti darja (Gadžo et al., 2010).

Rezultati višegodišnjih istraživanja agronomskih karakteristika, prvenstveno prinosa, heljde sorte darja pokazuju da se prinosi zavisno od vremenskih uslova i lokaliteta uzgoja kreću od 0,9 do 1,4 t/ha (Gavrić i Gadžo, 2011; Gadžo et al., 2009). Optimalno vrijeme sjetve je u drugoj polovini maja. Višegodišnja istraživanja su pokazala visoki uticaj nadmorske visine, sjetva iznad 500 metara je imala pozitivan efekat na prinos (Gadžo et al., 2008; Rahimić i Gadžo, 2012).

Korištenje heljde u prehrambenim proizvodima
U Bosni i Hercegovini, kao i u regionu i šire prisutna je sve veća svijest ljudi o korištenju visokovrijednih sirovina i namirnica u cilju prevencije različitih bolesti koje su posljedica savremenog načina života. Naročito značajan korak u poboljšanju cjelokupnog nutritivnog aspekta ishrane može se ostvariti kroz pekarske proizvode, kao što su hljeb i peciva. Značaj ovih proizvoda se danas ogleda ne samo kroz jednostavno unošenje energije preko ugljikikohidrata, prvenstveno skroba, nego i kao mogućnost trajne izmjene prehrambenih navika u okviru šire populacije, s obzirom da se pekarski proizvodi unose svakodnevno neovisno o spolu, starosnoj dobi, te o socijalnom i ekonomskom položaju, gotovo cijeli životni vijek. U BiH je ovo neobično važno kada se ima na umu da je potrošnja ove vrste proizvoda veoma visoka. Proizvodnja hljeba u FBiH u posljednjih 3 godine u prosjeku iznosi 23.380 tona (Statistical Yearbook FB&H, 2014).
Koncept obogaćivanja pekarskih i drugih proizvoda brašnom ili zrnima heljde je odličan izbor kada se govori o nutritivnom poboljšanju ove vrste proizvoda s obzirom na dodatnu vrijednost koju pekarski proizvodi sa heljdom nude. Stoga ne čudi sve veći broj različitih proizvoda koja se nalaze na tržištu BiH.

Proizvodi od heljde su regulisani važećim pravilnicima. Pravilnici (Sl. Glasnik BiH. Br. 76. i 77. 2010) tretiraju zrna, mlinske proizvode i hljeb od heljde.


Dr Drena Gadžo

Vanredni profesor

Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu

Svi tekstovi

DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana