Rasadnik CULJAK
RIJEČ STRUČNJAKA
Dr Hamdija Čivić
Dr Pakeza Drkenda
Dr Drena Gadžo
Veterinarski fakultet UNSA
Kikić Senad
Dr Muhamed Brka
Dr Sanja Oručević-Žuljević

Animalni genetski resursi

Animalni genetski resursi su vrste životinja koje se koriste ili mogu biti korištene u poljoprivrednoj proizvodnji za proizvodnju hrane.

Poljoprivreda a unutar nje i animalni genetski resursi imaju veoma visok ekonomski značaj. Veliki značaj varijabilnosti animalnih genetskih resursa sastoji se u njihovom stvarnom doprinosu vrijednosnom lancu u poljoprivredi i njihovoj potencijalnoj vrijednosti kao kombinovana genetska baza za buduće zahtijeve u ishrani ljudi.

Kako bi se očuvali i pravilno upravljalo genetskim resursima potrebni su politički, pravni i finansijski okviri, kako je to u većem dijelu svijeta i regulisano. Svakako je bitna i varijabilnost unutar pasmina koju treba zadržati kao osnovu za selekcijski rad. Sve gore navedeno još uvijek nije implementirano u BiH. Država BiH svakako ima osnove i mogućnost da prepozna vlastite animalne genetske resurse, ali samo uz ustrojen političko, pravni i finansijski okvir.

Samo očuvanje animalnih genetskih resursa je neophodno kako bi se osigurala genetska baza za budući selekcijski rad i prilagođavanje različitim uslovima držanja i proizvodnje, ali i za očuvanje ugroženih pasmina kao kulturnog nasljeđa.

Sve pasmine domaćih životinja se prema preporukama FAO-a (Domestic Animal Diversity Infromation System – DADIS (1)) dijela prema porijeklu (arealu nastanka), mjestu uzgoja i dužini vremenskog perioda provedenog na nekom području na: Autohtone pasmine - koje su izvorne i stoljećima se uzgajaju u datom području, Lokalne ili tradicionalne rase - izvorno su nastale na nekom drugom području, ali su se dobro prilagodile proizvodnim sistemima i uslovima uzgoja nekog novog područja i na tom području se uzgajaju min. 50 godina (goveda i kopitari) i bar 30 godina ostale vrste, Uvezene pasmine - koje se povremeno ili stalno uvoze, to su najčešće visoko-produktivne pasmine namijenjene za intenzivne proizvodne sisteme. Na prostoru Bosne i Hercegovine živi veći broj populacija gotovo svih vrsta domaćih životinja koje se uzgajaju na prostorima cijelog Balkana. Za FbiH a samim tim i za BiH je posebno značajno očuvanje vlastitih autohtonih pasmina sa stanovišta očuvanja animalnog genetskog resursa.

Sve autohtone populacije su jako male i u odnosu na bitne genetske i fenotipske osobine su vrlo specifične. Rad na terenu pokazuje trend stalnog pada broja životinja unutar tih populacija tako ta postoji realna opasnost od njihovog potpunog nestanka, a samim tim i gubitka genetkog materijala kao resursa. U segmentu govedarstva se kao jako ugrožene smatraju autohtone pasmine goveda buša i gatačko. Populacija buša goveda je dovedena u ovakvu situaciju pod pritiskom ekonomskog razvoja i korištenja intezivnijih pasmina goveda, pritom se nije vodilo računa o zaštiti autohtone pasmine buša, tako da se danas na prostoru FBiH mogu naći samo vrlo rijetki primjerci i to u teško dostupnim i slabo razvijenim krajevima FBiH. Malo nade u očuvanje ove populacije daje jedno veće stado (oko 70 grla) autohtone pasmine goveda Buša na području Hercegovine. Nešto bolja situacija je u pogledu brojnosti kod gatačkog goveda, međutim i ovom govedu prijeti nestanak jer je prepušteno samo farmerima da se brinu oko ovog goveda.
U ovčarstvu se izdvaja autohtona pramenka sa svojim sojevima (Dubski, Kupreški, Privorski, Hercegovački/Humski), mada se nebi pogriješilo i sa definicjom da su svi navedeni sojevi pasmine za sebe, iz razloga što je u jednom dužem vremenskom periodu kod ovih ovaca došlo do jasne diferencijacije u fenotipskom i genetskom kontekstu. Danas se na prostoru FBiH može naći relativno mali broj izvornih, čistokrvnih primjeraka navedenih sojeva pramenke, tako da se može govoriti o potecinjalnom problemu nestanka istih kroz procese neselektivnog križanja. Kao jedna od najvažnijih osobina autohtone pramenke je njena izuzetna otpornost i sposobnost prilagođavanja za uzgoj u područjima sa slabom ishranom i nepovoljnim vremenskim uslovima. Direktna ugroženost od nestajanja se može primjetiti kod hercegovačke i privorske pramenke dok su dubska i kupreška pramenka ugrožena od mogućnosti pretapanja kao posljedice nekontrolisanog križanja sa drugim sojevima ili pasminama.

Domaća balkanska koza, ima jako malu populaciju na prostoru FBiH, što je posljedica učestalog i nekontrolisanog parenja sa rasplodnjacima visokoproduktivnih pasmina pa i novonastalih križanaca, tako da postoji realna opasnost od njenog potpunog nestanka.

Značajno je smanjen broj grla Bosansko-hercegovačkog brdskog konja i magarca. Posebno je dramatičan pad brojnog stanja konja u FBiH, posebno zbog sva manjeg interesa za uzgoj ove pasmine konja, i bazira se na pojedinačnim primjerima, dok se sve više povećava broj podivljalih konja na prostoru FBiH.

Naročitom raznolikošću u FBiH se ističu pasmine pasa (bosansko–hercegovački pastirski tornjak, bosanski oštrodlaki gonič - Barak) i golubova (travnički kratkokljuni, sarajevski prevrtač, bihaćki prevrtač, zenički prevrtač) o kojima se svakako treba voditi računa i uključiti ih u akcioni plan za zaštitu autohtonih pasmina. Kada je rijeć o peradi postoje tradicionalne naznake autohtonosti domaće kokoši, dok je populacija domaćih svinja (Šiška) potpuno izčezla sa prostora FBiH.
Autohtone pasmine imaju neprocjenjivu vrijednost kao genetsko bogatstvo, genetski rezervoar, važan su dio genetskog i kulturnog nasljeđa, ali se o tome već duži niz godina ne čine nikakvi napori u pogledu njihova upoznavanja i očuvanja. Kao mjera koja može pomoći u pogledu bolje informiranosti i očuvanja autohtonih pasmina domaćih životinja je svakao sistematska državna finansijska potpora u zaštiti autohtonih pasmina domaćih životinja uz intenzivan naučno-istrazivacki rad kroz usvajanje programa zaštite autohtonih pasmina sa pratećom bazom podatka.
Danas postoji značajan nesklad i slabosti kod nacionalnih i međunarodnh nadležnih institucija za obavljanje popisa, praćenja, karakterizacije, održivo iskorištavanje, razvoj i očuvanje animalnih genetskih resursa, kojima se hitno treba posvetiti, što potvrđuje i Deklaracija o animalnim genetskim resursima iz Interlakena (The Global Plan of Action for Animal Genetic Resources and the Interlaken Declaration, 2007 (2)). Takođe je potrebno angažovanje značajnih finansijskih sredstava i dugoročna podrška nacionalnim i međunarodnim programima za animalne genetske resurse. Na području FBiH se prvo mora usvojiti akcioni plan za zaštitu autohtonih pasmina u cilju njihova očuvanja, što je svako vezano za usvajanje Zakon o novčanim poticajima prema kojem bi svi koji na svom imanju imaju autohtone ili zaštićene životinje godišnje po grlu životinje dobivali određenu sumu novca.

Literatura:

  1. The Global Plan of Action for Animal Genetic Resources and the Interlaken Declaration, International Technical Conference on Animal Genetic Resources for Food and Agriculture Interlaken, Switzerland, 3–7 September 2007
  2. FAO, 2007, The State of the Worlds Animal Genetic Resources for Food and Agriculture. Commission on Genetic Resources for Food and Agriculture, Rome, Italy.
  3. http://dad.fao.org/

Dr Muhamed Brka

Redovni profesor

Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu

Svi tekstovi

DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana